Pula, kao glavna vojna luka Austro-Ugarskog Carstva, bila je glavna pomorska baza Austro-Ugarske mornarice i njeno brodogradilište. Nakon dugog razdoblja austrougarske vladavine, na kraju Prvog svjetskog rata Pula i ostatak istarskog poluotoka pripojeni su Italiji.
Mornaričko groblje Pule (njemački: K.u. Marinefriedhof) jedno je od najvećih vojnih groblja u Europi. Izgrađeno je 1862. godine kada je bivše mornaričko ministarstvo kupilo 4.000 m2 zemljišta radi pokopa vojnog osoblja. Iako su u početku ukopi izvođeni u grupne grobnice, uskoro, 1870. godine, ukopi su se počeli izvoditi u pojedinačne grobnice, što je poboljšalo higijenske uvjete.
Nakon toga, mornaričko groblje proširilo se na današnju površinu i doseglo 22.039 m2. Tijekom Prvog svjetskog rata na groblju je pokopan veliki broj žrtava rata, prvenstveno časnici i vojnici Austro-Ugarske Monarhije, a kasnije i vojnici drugih vojski. Na ovom groblju su pokopane žrtve pomorske nesreće Barona Gautscha (1914.) i članovi posade potopljenih bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis (1918.), što groblje čini još posebnijim. Tijekom rata i 1918. godine, nakon završetka rata, ponovno su se aktivirale masovne grobnice, pogotovo za stradale od teške epidemije gripe koja je nastupila posljednje zime rata (1917/1918).
Odlučeno je da se prestane s ukopima na ovom groblju, čak se i razmišljalo o izgradnji novog groblja. Na groblju je pokopano 12 austrougarskih admirala. Admiral (zapovjednik austrijske mornarice A. Bourguignon von Baumberg 1879. itd.) i jedan turski admiral. Također, ovdje su pokopani Hedwig i August Trapp, roditelji Barona von Trappa.
Općina Pula proglasila je1960. godine ovo groblje kulturnom baštinom koje je obnovljeno tijekom devedesetih godina.