Inicijativu oko podizanja zajedničke grobnice, ekshumacije i prenošenju posmrtnih ostataka vojnika međusobno zaraćenih strana, njih oko 3300 od približno 3700, umrlih u zagrebačkim bolnicama tijekom Prvoga svjetskog rata te pokopanih na Mirogoju, pokrenula je Gradsko poglavarstvo grada Zagreba 1927. godine. Međutim, sve do 1931. godine po tom se pitanju ništa nije poduzimalo. Donji dio grobnice, odnosno kosturnica, dovršena je tek 1934., kada je obavljena i ekshumacija, a vanjski dio grobnice bez spomenika obložen je pločama od bizečkog kamena završen je 1935. godine. Kosturnica je podijeljena na nekoliko prostorija u kojima su smješteni „Slaveni i ostale narodnosti“, njih oko 2800, „Mađari“, oko 450 i „Austrijanci“, oko 110. Za tu potrebu „Udruženje rezervnih oficira i ratnika pododbora u Zagrebu“, koje od 1931. preuzima glavnu riječ oko cijelog pothvata, zatražilo je od Republike Austrije i Kraljevine Mađarske, dozvolu za ekshumaciju i preseljenje posmrtnih ostataka njihovih vojnika u grobnicu, na temelju potpisanih mirovnih ugovora iz 1919. i 1920. godine.

Zbog manjka financijskih sredstava u gradskom proračunu do 1938., nije se razmišljalo o uređenju gornjeg dijela grobnice, odnosno postavljanja spomenika. Novim raspisom natječaja za podizanje spomenika 1938., brojnih financijskih i sudskih nedoumica, spomenik „Pieta“ kiparskog tandema Vanje Radauša i Joze Turkalja, konačno se postavlja tek u ožujku 1940. godine kada je grobnica svečano predstavljena javnosti.

Godine 1994. Udruga „Hrvatski domobran“, ne konzultirajući arhivsko gradivo i ne znajući za sadržaj kosturnice, postavlja na postolje spomenika natpis „Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 1914. – 1918.“, koji samo djelomično odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Prva sanacija grobnice obavljena je tijekom 2014. za potrebe obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, kada se i ulazi u kosturnicu grobnice i potvrđuju navedeni podaci.

Dosadašnjim istraživanjem utvrđeno je da se u grobnici nalazi sveukupno oko 3300 posmrtnih ostataka vojnika različitih nacionalnosti i vjera (Hrvati, Mađari, Austrijanci, Srbi, Slovenci, Državljani BiH, Rusi, Rumunji, Crnogorci i Česi). S obzirom da je izrada popisa još u tijeku, konačan broj pokopanih vojnika i njihove nacionalnosti još se trebaju utvrditi.